Mit: kućna knjižnica mora biti posložena “savršeno” da bi bila korisna. Činjenica: dovoljno je da brzo pronađete knjigu i da se raspored može održavati bez napora. Cilj nije katalog za muzej, nego sustav koji služi vašem čitanju.
Mit: organizacija je samo estetika polica. Činjenica: loš raspored najčešće vodi do kupovine duplikata, odgađanja čitanja i zaboravljenih naslova. Kad je sustav jasan, čitanje postaje jednostavnije jer znate što već imate i gdje se nalazi.
Mit: jedino ispravno je slaganje po abecedi autora. Činjenica: abeceda je odlična kad imate puno fikcije i stabilnu kolekciju, ali nije uvijek najbrža za svakodnevnu upotrebu. Kombinirani pristup često radi bolje: prvo po žanru ili namjeni, a unutar toga po autoru ili serijalu.
Mit: klasična književnost treba posebnu policu “jer je važnija”. Činjenica: klasici se najviše čitaju kad su u istom toku s ostalim knjigama koje vas trenutno zanimaju. Praktično je držati kratke klasike blizu mjesta gdje čitate, a one koje čuvate “za kasnije” izdvojiti u mirniju zonu kako ne bi stvarale osjećaj krivnje.
Mit: krimići i detektivske priče najbolje stoje po autoru, bez iznimke. Činjenica: ako čitate serijale, korisnije je slagati po serijalu i redoslijedu, jer ćete izbjeći preskakanje nastavaka. Za samostalne romane dovoljno je grupiranje po raspoloženju ili tempu, primjerice “brzo čitanje” i “sporije, kompleksnije”.
Mit: povijesni romani trebaju biti zajedno bez dodatnih oznaka. Činjenica: kontekst je ključan, pa je korisno razdvojiti ih po razdoblju ili regiji, ili barem dodati malu oznaku na polici. Tako lakše birate sljedeću knjigu kad želite ostati u istom vremenu ili namjerno promijeniti tematiku.
Mit: znanstvena publicistika je preteška za organizaciju pa je dovoljno staviti je “među non-fiction”. Činjenica: najbolji rezultat daje razvrstavanje prema pitanju koje rješava, poput psihologije svakodnevice, prirodnih znanosti ili društva i povijesti. Uz to, tanku mapu ili košaricu za bilješke i izdvojene citate drži taj dio knjižnice aktivnim, a ne zaboravljenim.
Mit: suvremeni autori i djela ne trebaju poseban tretman jer se stalno mijenjaju. Činjenica: upravo zbog promjene vrijedi imati “novo i uskoro” policu s ograničenim kapacitetom, primjerice 10 naslova. Kad se popuni, odlučujete: pročitati, posuditi dalje ili premjestiti u trajnu kategoriju.